Zašto treba da ostvarujete svoje SNOVE u tridesetim?

Često možemo čuti od starijih ljudi da se svojih tridesetih godina sećaju kao najboljeg perioda u životu. Sa druge strane, oni koji tek ulaze u četvrtu deceniju života, tridesete često doživljavaju kao godine koje deluju zastrašujuće.

Ovaj problem je naročito izražen kod žena koje u ne malom broju trideseti rođendan dočekaju u suzama.

Dolaze bore, mnogo ozbiljnih obaveza, malo dozvoljene nonšalancije koju smo imali u dvadesetim.

No, tu smo gde smo, a ono što je suština život jeste da iz svakog trenutka izvučemo ono najbolje. I ono što je najvažnije, da verujemo u sebe, u svoje snove i unapređujemo se u svakom smislu.

Priče i iskustva ovih sedam žena o tridestim godinama mogu da nam budu odličan primer i potvrda da su tridesete zaista najbolje godine u kojima se žene ostvaruju u svakom smislu:

Ivana, 36 godina

U tridesetima sam počela da živim. Pre toga bi trebalo proći što više u životu, bilo to ludovanje ili šta god, kod mene je do 27. godine bilo teško ludovanje. Sve sam uspela kasnije! Meni najveći uspeh je što sam našla sugruga kakvog imam. Oduvek sam znala da takvog želim, a svi su mi govorili da to postoji samo u bajkama. Troje dece, kupili stan, auto, završavam fakultet, puno toga se uradilo i u tridesetima i u tridesetim to sve ide mnogo lakše.

mom2

Jasmina, 35 godina

Ja sam u tridesetim odrasla u svakom smislu. Dobila dete, otkaz nakon 10 godina rada u školi, počela da radim nešto sasvim deseto što me je dovelo do novog posla, izgubila majku. Naučila da život nije uvek lak i da moraš da se boriš sa svakakvim izazovima. Da je odgornost u nama i da svako sebi stvara uslove za život. Jedna lekcija vuče drugu. Ja sam neke testove položila, neke još nisam.

Zorica, 33 godine

U tridesetima se više ne dokazujemo drugima već sebi, tako mi se čini. Vrlo je individualno šta ko smatra uspehom. Ja sam uspela da u dobroj meri spoznam sebe, razumem svoja ograničenja i strahove, prepoznam potrebe. To mi je dalo mir i to mi je najveći uspeh u čitavom životu. Sve drugo su normalne životne stvari za koje ili imaš snage i volje ili nemaš.

Ivana, 35 godina

Sazrela sam emotivno i u svakom smislu… i još zrim. Volim ove godine, pružaju mir, spokoj, nadahnuće, otvaraju um… Prosto, ne bih ih menjala za ludu mladost, za sve one divne, ali ipak dane pune nekih “nazovi trauma” i “problema”. Dobila sam decu, završila višu školu, svela račune i konačno na zreo način popričala sa sobom…. A čini mi se da ona punoća uživanja u sopstvenom životu tek dolazi…. Tako da jedno veliko plus za tridesete. A i što se snova tiče, iz ličnog i iskustva svog okruženja vidim da se oni definitivno kristališu tu u tridesetim. Definišu, postaju jasniji i lakše ostvarivi. Čitavo moje okruženje je vrlo zadovoljno u ovim tridesetim.

Jovana, 38 godina

Na današnji dan, kad punim 38 leta, osvrnuću se i ja na tridesete. Razvela se (srećno), opremila svoj prvi stan koji mi je tata kupio i uspešno preko suda izbacila uljeza iz istog, nadoknadila propuštene ljubavnike, srela se sa samim đavolom (da ne dužim ovde, ko ga je sreo zna o čemu zborim, a ko nije srešće ga kad tad), završila faks, upoznala čoveka svog života, rodila sina, zaposlila se (još da me prime za stalno), oprobala se kao koreograf i tako.

U životu se sve stigne. U dvadesetim sam više ludovala, putovala, igrala, pevala i ničeg nisam ostala željna. Imam još par želja… da naučim španski, da sviram akustaru, udomim psa i obiđem neke zemlje sveta. Samo Bože zdravlja i sve ću ostvariti.

6-super-mom-8678

Ana, 38 godina

Mislim da je moj najveći uspeh u 30-im to što sam shvatila da mogu sve i da ako nešto želim, ne postoji sila veća od toga. Mislim da je to najveća snaga završetka mladosti… još uvek je osećaš, ali sad znaš i da je usmeriš. Ja ću za dve godine imati 40 i uopšte mi nije frka od toga, niti me plaši, niti mi nedostaje nešto iz mladosti. Jedva čekam da sve ovo što jesam nadopunim i time što posle 40. godine valjda više neće na ulici da mi se obraćaju sa “devojčice” ili u ustanovama da mi dobacuju portiri “ćao” i “gde si pošla, devojko?”

Jelena, 36 godina

Realno, tek u 30-im godinama većina nas na ovim prostorima sazre, tad tek postanemo zapravo samostalni: i finansijski, a jos vise onako se dokazujemo sami sebi i ne pravdamo nikome, pa to deluje onako baš rasterećujuće za dušu. U 30-im si dovoljno mlad za šta hoćeš, ali sada znaš prioritete i mudriji si da to i sprovedeš i znaš da je sve moguće. Naravno, to da možeš sve što hoćes većinu nas uče od kad smo mali i svi imamo to u glavi, ali tek kad se to slegne, posloži i u 30-im dođe taj “klik” onda znamo kako da nešto ostvarimo. U 30-im već većina nas veruje nepogrešivo svom instiktu i onom nekom unutrašnjem osećaju, u koji uvek sumnjamo kad smo mlađi, a koji se uvek pokaže kao ispravan. Mislim da se u inostranstranstvu ovakav unutrašnji rast događa ranije, jer se njihovi tinejdžeri mnogo ranije osamostaljuju, odlaze da žive sami vec sa 17 godina i slično. U Srbiji, naročito za mušku decu, često bude slučaj da im mama pere gaće i sa plus 30, zbog teškog materijalnog stanja retko se odvajamo, a čovek mora malo da bude sam da skonta šta voli, šta ne voli, kakve su mu navike kad ga niko ne gura i ne tera, koji puding mu je omiljeni.  ceo život nas kalupe u školi, sistem je takav da odabir profesije radimo potpuno nespoznati, još se nismo formirali kao ličnosti. U 20-im se tražimo, a u tridesetim se nalazimo, rekla bih.

Photo: pexels.com

Tekst: Sanja Grandić

 

Leave a Comment

Scroll to Top