Naš siječanjski put na Sicilju počeo je još u studenom kada sam pronašla dosta povoljne avio karte za nas 5 (ima nas ko Rusa pa možeš na kartama lako i bankrotirati :-/). Letjeli smo iz Trevisa u Palermo.
Kod nas je u to vrijeme prevladavala polarna hladnoća, tamo nas je dočekalo,za nas, toplih 10 stupnjeva. Uzeli smo rent-a-car jer smo naumili road trip po zapadnom dijelu Sicilije. Auto ukrcan, klinci spremni i avantura počinje. ☺
Naša putovanja nisu baš odmori,tako misli moj muž. Ja mislim da jesu jer odmarati možemo i doma. I to najljepše i najbolje. Putovanje se ne zove put-ovanje bezveze, to je zato da guzica vidi puta! Za Siciliju smo imali ambiciozan plan. U 7 dana proći zapadnu Siciliju. I uspjeli smo , ali što je najbolje, uspjeli smo nešto i odmoriti. Noge su trpjele, mozak je odmarao. Jednostavno se prebacio u slow motion mode i tamo ostao svih sedam dana.
Sicilija. Jug Italije. Lijep. Pun povijesti i pješčanih plaža. Malo kiše, malo sunca, povjetarca,malo svega. Kako bi rekao Vakula – promjenljivo.
Kad netko kaže Sicilija svima nama prvo padne na pamet mafija i kultni filmovi o Kumu (da,da, posjetili smo i Corleone, jest da klinci pojma nisu imali zašto, ali mi smo znali zašto – zato ;-)). Ali o mafiji na Siciliji ni duha ni sluha (osim naše male mafije ;-)). Sicilijanci su neusiljeno ljubazni, takvi su po prirodi. U svemu će ti pomoći,niti jednog ružnog pogleda nismo doživjeli u tjedan dana, što je popriličan pozitivan šok nakon što dođeš iz Hrvatske gdje ti i na semaforu trube ako ne kreneš iste sekunde kad se upali zeleno ( ili po mogućnosti još i ranije).
Ceste su im koma, ne znam kako to izgleda ljeti, kad je poveća gužva, sada je bilo pristojno jer je promet bio dosta rijedak (imala sam osjećaj da smo jedini turisti na cijelom otoku). Sicilijanci su jako smireni vozači, ne trube, ne gnjave, nema tu ni crta, ni semafora, ima ponešto kružnih tokova, nikada ne znaš koliko traka ide u jednom smjeru, ali sve se dogovori. Bez nervoze . No sikiriki. Tamošnji promet opisala bih s dvije riječi , sređeni kaos.
Život im stane između 14 i 19 sati, na ulici nema, kako bi se reklo, ni pasa. Dućani, restorani, kafići sve zatvori svoja vrata i uvuče se u svoje kuće. Imali smo ozbiljnih problema prvi dan, jer smo u 15 sati tražili pizzeriu. Nema. Niente, sve chiuso. Onda smo se uljuljali u njihov ritam i ručak premjestili na 7 navečer. Hrana odlična. Jeli smo svašta. Od neizostavnih arancina ( kuglice od riže u kojima se nalazi nadjev (mesni, sirni, povrće), uvaljano u mrvicama i prženo), do poznatih pašta i pizza te sladica – cassata siciliana, cannoli… Sve je bilo odlično. Ajde, najmanji se držao pizze i krumpirića ;-).
Kava je njamsi!. Vino nismo konzumirali, ali kažu da je odlično. Muž je degustirao Moretti pivo. Uglavnom – gastronomija im je za 5. Porcije velike. Cijene kao kod nas. Barem van sezone, možda su u sezoni više.
Engleski im nije jača strana ,ali uz pomoć mahanja se možete sasvim pristojno sporazumjeti. Ulaznice su povoljne, za djecu do 18godina je više ili manje sve besplatno. Smještaja ima, jedino ako idete u hladnijem periodu vam je bolje birati hotele jer su apartmani neugrijani pa smo malo muku mučili s time ( ja zimogrozna, brrrr). Sicilijanci su nam rekli da je ovo jedna od hladnijih zima te da je obično toplije (čitaj -nismo imali sreće s temperaturama). Po danu su temperature bile ugodne, dizale su se i do 18 stupnjeva, jedino što često puše, ali nama koji smo naviknuti na riječku buru to nije predstavljalo nikakav problem.
Sicilija je poznata po keramici i to se osjeti na svakom koraku. Svugdje oko nas – ručno oslikane pločice. Predivne (sve bih nosila kući, da smo bili autom vjerojatno bih ga bila nakrcala, ovako sam bila jako ograničena :-(!).
No, jug Italije nije baš poznat po čistoći, smeća stvarno ima svugdje. U gradovima smeće doslovce pada s neba ;-)). Pogotovo Palermo, nije baš grad u kojem se poželiš nastaniti.
Klincima je bila zanimljiva arhitektura, kako nema snijega nema ni krovova. Umjesto krova terasa i velika bačva za toplu vodu. I sve je žuto. Plaže divne, pješčane… dječje. Meni je bilo pijeska preko glave. Ima ga svugdje. Na ljetovanje ovdje neću ma koliko to klinci željeli,ali ako volite pijesak – Sicilija je pravo odredište za vas.
Što smo sve posjetili? Nakon slijetanja smo se uputili prema jugu – Trapani,ondje smo se smjestili prvu noć.
TRAPANI
Trapani su glavna ribarska luka na otoku. Grad Trapani je ujedno i najčešća polazna točka za izlete na Egadske otoke: Favignana, Levanzo, Marettimo, koje smo mi ovoga puta propustili posjetiti zbog manjka vremena (i ruku na srce, nije bila baš sezona za posjetu otocima). U šetnji gradom smo pogledali Ligny Tower ( u njemu se nalazi Gradski muzej), Castello di Terra, crkvu Madonna di Trapani i poznatu tržnicu ribe.
Uz more se nalazi i lijepa šetnica s kojom dolazite do gore spomenutih Castella di Terra i Ligny Towera.
ERICE
Drugo jutro smo se uputili prema povjesnom gradiću Erice. Nalazi se 750 metara iznad mora i legenda kaže da su ga osnovali Trojanci i da je tu živio Kiklop.
Do njega se može uspinjačom, koja zimi ne radi pa smo mi upotrijebili auto. Mogli smo i noge ;-). Erice je prekrasan gradić na brdu, bogate prošlosti, lijepog vrta i slikovitih pogleda. U današnje vrijeme je poznat po ručno rađenim tepisima od šarenih krpa – frazzate.
SEGESTA
Taj dan smo posjetili i Segestu, staro elamitsko mjesto gdje se nalazi dorski hram ,a pogled na njega je najljepši sa susjednog brdašca na kojem ćete pronaći stari amfiteatar.
Do amfiteatra se možete popeti pješice , kao mi, ili uzmete bus vožnju ( 3e po osobi, povratna karta). Penjanje traje nekih 20-aka minuta, ljeti uzmite vodu jer hlada nema.
Tu je do izražaja došla ljubaznost sicilijanaca jer je barba po nas došao busom zbog toga što je počela lagana kišica. Kaže: “Nisam vas imao srca ostaviti gore da pokisnete.”
SAN VITO LO CAPO
Nakon Segeste smo postali malo gladni pa smo se uputili prema plaži San Vito lo Capo. To je ogromna plaža s bijelim prekrasnim pijeskom i kristalno plavim morem u obliku polumjeseca. Raj za djecu, ali nije raj za gladne putnike jer zimi – ništa ne radi. Hvala nekom na nebu da smo u autu imali nešto hrane pa smo malo pomezili.
NUBIA
Dio izmedju grada Trapani i Marsale je najpoznatiji po solanama. Solane su posebne po tome što za svoje djelovanje iskorištavaju vjetar. Ako se nađete blizu svakako otiđite do muzeja, nas je baš oduševio. Saznali smo i to da se oko Nubie nalaze jata flaminga, koji svoju rozastu boju perja duguju baš ovdašnjim solanama jer kod njih stvarno vrijedi – ono si što jedeš jer je njihova boja uzrokovana upravo hranom.
Naime, hrane se algama, račićima i drugim beskralježnjacima koji u sebi sadržavaju ružičasti pigment i kojih ima u izobilju na solanama. Mi smo ih na oduševljenje klinaca uspjeli pronaći.
Specifičnost ovih solana je i to da sol na kraju pokriju s terracottom koja tako stoji 10 mjeseci dok se ne osuši. Nakon sušenja se melje pomoću mlinova i šalje dalje u prodaju.
MARSALA
U Marsali smo bili smješteni kod simpatičnih Vita i Cezara. Cezar je pas, njemački ovčar, kojeg su klinci odmah prigrlili.
Vito ima ogroman vrt koji je bio krcat narančama, mandarinama i limunima. Na Siciliji agrumi rastu svugdje: po vrtovima, po ulicama, svugdje. Vito nam je preporučio i pizzeriu u gradu Masala, pizza je bila odlična, ( a kakva bi bila, u Italiji smo ;-)).
Iduće jutro smo nakon doručka napravili plan – Cave di Cusa, Selinunte i za kraj plaža ispod Eraclee Minoe (zvući baš ono – rimskogrčki). Dan je bio prekrasan pa su i klinci bili prekrasni i željni novih avantura (bome, nisu uvijek takvi).
ROCCE DI CUSA – TVORNICA STUPOVA
Rocce di Cusa je lokacija gdje se nalazi starodavni kamenolom iz kojeg su stari Grci eksploatirali kamen za gradnju hramova i ostalih građevina u obližnjem Selinunteu. PutoKlinci su to nazvali Tvornica stupova.☺
Sam kamenolom i lokacija su fora i mogu se iskoristiti i za piknik. Naokolo su pobacani veliki kameni bubnjevi (tako su ih nazvali PutoKlinci ;-)) koji još uvijek čekaju transport do 10 kilometara udaljenog Selinuntea. Sada kad smo pogledali kamenolom onda je red da idemo i do mjesta gdje su se ti bubnjevi koristili.
SALINUNTE
Antički grad Selinunte je u davna vremena bio jedan od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu. Danas su od njega ostale samo ruševine. U njegovo najbolje vrijeme tu se nalazilo 5 hramova, danas je očuvan (obnovljen) samo jedan, Herin hram I akropola, naravno. Grčki grad ne bi bio grčki bez akropole na brdu ;-). U to vrijeme u njemu je obitavalo 100.000 ljudi, poprilično impozantna brojka.
Klinci su uživali u suncu, penjanju na prastare ruševine, sakrivanju u tunelima, rupama i oko hramova.
ERACLEA MINOA
Eraclea Minoa nije samo plaža, tu se nalazi još jedna grčka iskopina. Ovu smo preskočili. Hramovi, akropole i slične grčke stvari su nam izlazile već na uši. Naš fokus je bio na ogromnoj pješčanoj plaži ispod Eraclee Minoe. Prošli smo je uzduž i poprijeko, protegli nožice i nadisali se svježeg morskog zraka.
MARSALA
Nakon napornog dana je vrijeme za ručak – večeru. Ovoga puta smo slušali gospodina Lonely Planeta i otišli u Trattoriu Garibaldi. Nije nas iznevjerio, Garibaldi je zakon! Tako misle i Sicilijanci pa u svakom gradu postoji barem Garibaldijeva ulica, ako ne i više njih ;-). Garibaldi se sa svojom vojskom 1860. godine iskrcao baš ovdje – u Marsali. Tako su jedna ulazna vrata dobila ime po njemu. Odmah do tih velikih vrata se smjestila i naša Trattoria.
Nakon obilne i dobre večere bili smo samo još za odlazak u krevet i slatko spavanje.
Iduće jutro smo krenuli malo polakše, treba nam malo i odmora. Tek poslijepodne smo se uputili prema Marsali gdje smo više odmarali nego razgledavali. Dan je bio prekrasan topao, sunčan, bez vjetra. Baš dan za plažu što smo i iskoristili. Nauživali smo se sunca i napunili baterije za idućih par dana.
MANZARA DEL VALO
Navečer smo se uputili još do Manzare del Valo na kavu i sladoled.
Prošetali smo kroz Cashbah četvrt gdje uglavnom žive migranti iz Tunisa pa ima dosta arapskog štiha.
Iduće jutro smo mahnuli Vitu i Cezaru te krenuli u daljnje avanture. Čekao nas je Agrigento. Usput smo se autom popeli i na gradić Caltabellotta, koji se nalazi na 949m nad morem. Kad se popnete do vrha tamo vas čeka prekrasan panoramski pogled na 21 okolno selo, tako kažu. Ako lažu, lažem i ja. Najbolji view point za panoramski pogled su ruševine Nomadskog dvorca. Mi se ovdje nismo baš dugo zadržali,temperature su bile znatno niže nego u dolini.
SCIACCA
Na putu prema Agrigentou smo se zaustavili još u jednom gradiću – Sciacca. Najpoznatiji je po svom karnevalu na kojem bude poprilično gužvovito.. Slično kao naš Riječki karneval. Mi maškara vidjeli nismo,nisu još počele.
U Agrigento smo došli taman za ručak-večeru i na spavanje.
AGRIGENTO
Cijelim putem su nas pratile životinje : psi, mačke…Ni ovdje nije bilo ništa drugačije, ujutro me je probudilo mačje mijaukanje. Dan je počeo. Gazda nam je donio doručak de lux, kao da nas je desetero. Kroasana, kolača, nema što nema… Plan za danas – Valle dei Templi u Agrigentu i Scala dei Turchi u blizini.
VALLE DEI TEMPLI
Dolina hramova je bogata arheološka zona u Agrigentou gdje se može preživjeti doslovce cijeli dan. Nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Ovdje je organizacija pronašla i inspiraciju za svoj logo, na njemu se nalazi Konkordijin hram, najbolje očuvan hram na svijetu.
Njegovom očuvanju je pripomogla i činjenica da je 597.g. bio pretvoren u kršćansku crkvu te da je izgrađen na skali ispod koje se nalazi glina koja služi kao tampon zona prilikom potresa. Današnji istraživači misle da su starogrčki inženijeri to znali i da je baš to razlog zašto je taj hram postavljen baš na to mjesto.
Oko hrama se nalaze brojne katakombe. PutoKlinci su ovdje opet uživali, u njihovim glavama je to bio jako dobar poligon za trčanje i penjanje!
SCALA DEI TURCHI
Za taj dan nam je ostalo vremena taman za Scalo dei Turchi, koja se nalazi dosta blizu. Impresivna bijela skala iznad pješčane plaže. Opet vrijeme za odmor 😉 iskupljanje školjaka po praznoj plaži.
VULCANELLI DI MACALUBE
Šesti dan nam je preostao put preko Corleonea do Palerma. Po putu smo stali još i u Argentu – tu smo pogledali malene vulkančiće, Vulcanelli di Macalube. Vulkančići su u biti blatno polje ispod kojeg se nalazi prirodni plin koji uz pomoć tih mini blatnih vulkana izlazi na površinu.
Klincima je sve to bilo jako zanimljivo, ali oprez – prije dvije godine je na tom mjestu živo blato progutalo dvoje djece, zato je lokacija zatvorena, pa je ulaz na vlastitu odgovornost. I ponesite gumene čizme, mi smo čistili blato sat vremena, ali vrijedilo je.
U unutrašnjosti Sicilije nas je dočekalo čak i malo, malo snijega! Snijeg na Siciliji, vau! Tu smo čak i uspijeli počistiti naše pre blatne cipele.
CORLEONE
Do Corleonea, kolijevke mafije, nam je trebalo oko 2 sata, tamo smo stigli aman taman za vrijeme njihove sieste. Jao, a gladni. Opet nas je spasio naš autić i hrana u njemu – čitaj sendviči !
Prošetali smo se gradom,a ono ni bu ni mu od mafije.
U gradiću postoji Muzej mafije i borbe protiv nje, ali je u vrijeme našeg posjeta bio zatvoren. Malo smo se ugrijali u lokalnom kafiću, popili odličnu sicilijansku kavu, popričali s konobarom i već smo na putu prema najvećem gradu – Palermu.
PALERMO
U Palermu smo bili smješteni u samom centru, apartman na 4.katu s terasom koja nam baš i nije koristila jer nas je dočekao pljusak.
Uputili smo se van,da doživimo dašak noćnog Palerma. Palermo je tipičan grad na jugu Italije glasan, prljav i smrdljiv, ali ima svoju čar, pogotovo navečer kada ulice okupiraju ljudi. Svugdje se jede, pije, priča,… Nauživali smo se frendovske atmosfere, vidjeli glavne atrakcije (čitaj crkve he, he), pojeli odličnu večeru u Ferro di Cavalo i punih trbuha slatko zaspali. Jako mi je žao što u Palermu nismo stigli pogledati Catacombe dei Cappuccini i predstavu marioneta, koje su na Siciliji zaštićene kao nematerijalna kulturna baština, ali uvijek postoji drugi puta pa tako i ovdje ;-).
Iduće jutro nas čeka avion i put prema domu. Sve lijepo jednom završi pa je tako završio i naš put po Siciliji. Vratit ćemo se jednom sigurno i istraživati ostale dijelova Sicilije.
Tekst napisala Alter mama sa bloga www.putoklinci.com.
Photo: putoklinci.com